The Poetics of Apocalypse: Ragusan Poets on the Great Earthquake of 1667 in Dubrovnik and its Surrounds

摘要

Rad tematizira pjesnička ostvarenja potaknuta Velikom trešnjom u Dubrovniku i okolici 1667. godine. Analiziraju se načini na koji su pjesnici doživjeli katastrofu Grada i pojedinačne sudbine njegovih stanovnika. Propituje se koliko u tim stihovanim svjedočanstvima ima autentične emocije i stvaralačkog zanosa, a u kojoj su mjeri ona tek programatska pratnja diplomatskim nastojanjima Republike da se izvuče iz teške poslijepotresne krize. Poetika katastrofe Velike trešnje u najvećoj je mjeri lišena introspektivne intime individualnog i osobnog, jer je usredotočena na opće i javno, na Grad i sudbinu Republike.